decko mi je reko da on nema koristi od mene,naše veze i naših razgovora...citam to:nevoli me,nije mu stalo do mene,nisam mu potrebna,nije li to...krasno?Stalno igra igricu i imam osjecaj da mene uopce više netreba,trenutno sam na tom da mu kažem il ja il igrica,rec ce igrica...al ja nemogu tako kad znam da ce doc vrijeme kad nece biti igrice i kad cu mu možda i falit...pa i on ima osjecaje,al imam ih i ja,a s druge strane,bojim se za sebe...jer ja necu moc bez njega jer ga volim...možda shvati jednom da sam covijek a ne životinja i ako ja njemu neznacim ništa,on meni znaci puno više nego što može i zamiuslit i...bojim se...sjecam se kad sam mu prekjucer rekla da mi je u srcu i da kad srcem govorim shvatim da ga volim ,a on je rekao na to,sve je samo u glavi,srce nema veze s tim...To me jako rastužilo...Jer to znaci da on mene voli glavom a ne srcem,tj.da on neosjeca da me voli...ne znam...al....
10.01.2007. | 14:41 | 73 K | P | # | ^
rekao mi je:govoriš ko da ceš sutra umrit...ko da ti je ovo zadnji dan..."Odgovorila sam:...možda"
Sinoc su me uhvatili jaki bolovi i grcevi u želucu...i....najvjerojatnije je slijepo crijevo....tj.možda cu morat danas il ovih dana na operaciju...danas idem kod doktorice na pregled pa cemo vidit što je...a ako i je to,znam da se to nedogađa da covjek umre od operacije slijepog crijeva,ali....jako se bojim....i...sad mi na pamet padaju sve moguce stvari koje nisam napravila,a mogla sam a i one koje nisam mogla a želila sam...ovih sam mu dana govorila da imam osjecaj da ga više nikad necu vidjet,poljubit,da je ono u Varaždinu bilo zadnje.....ne znam,ali jako se bojim...
09.01.2007. | 11:28 | 30 K | P | # | ^
VEZA NA 400km...?
Mnogi ljudi u današnje vrijeme ljubav neshvacaju ozbiljno.Što je ustvari ljubav?Za mene,ljubav je nešto posebno.Jedan poseban osjecaj koji je kad ga osjetite,osjecate se sretno...Ono što ja želim je to da želim ljudima dokazati da je u ljubavi sve moguce pa u to ubrajam i vezu na daljinu.Mnogi kad im kažem da imam decka koji je od mene udaljen 400km,postave mi pitanja kako je to moguce?Kako možeš biti s nekim ko je toliko udaljen od tebe,kojeg nemožeš vidjeti,dotaknuti,poljubiti...Istina,veoma je teško tako živjeti,ali jednostavno kad nekoga zavolite,tek onda shvatite da nemožete bez te osobe.Kad nekom spomenete rijec ljubav,mnogi se prisjete svojih simpatija,slatkih prica,ljudi koji su vam nešto znacili,ali kad meni netko spomene rijec LJUBAV,sjetim se njega...Kroz glavu mi prođe mnogo stvari,a jedna od njih je i onaj njegov preslatki glas,njegovi dodiri,slatke rijeci,poljupci,šaputanja...Ljubav i veza na daljinu nisu mala stvar.Treba puno ljubavi,povjerenja,pažnje,vremena...Mislim da bi ljudi trebali ljubav shvatiti ozbiljno(ako u nju vec ulaze)jer neradi se tu samo o njima i tome osjecaju li oni išta prema drugoj osobi,nego i što druga osoba osjeca prema njima.Veoma je teško održati i održavati vezu na daljinu...Moja sreca je to što imam puno povjerenja u njega i što se puno volimoMnogima je smješno to što imam vezu na daljinu i kad im kažem da mi decko živi 400km od mene,mahnu glupom rukom i kažu:"ah,nece to dugo...što ce ti to..?nađi si nekog od tu...takve veze nikom nisu uspile."ali ja to neželim,dokazat cu svima da je veza na daljinu moguca i da se nerazlikuje od obicne,da su to iste veze,samo što je teže održavat vezu na daljinu.U vezi na daljinu,mislim da je "najgore" to što se meni dogodilo.Zaljubite se u decka kojeg znate po preslatkom glasu,malo opisa,pamtite ga po porukama sa njegovim imenom.A onda pristanete biti s njim.Svi su protiv vaše veze jer nitko osim vas nju nesmatra ozbiljnom i svi misle da je to samo zaluđenost.Da je to vaše trenutno stanje koje ce vas brzo proc,a vi,kad vam neko spomene njegovo ime u trbuhu osjetite leptirice i nekakvu toplinu,ljubav.Smišljate slatke planove,razmišljate o danu kad cete se vidjeti.a onda nakon toliko dana,mjeseci,sati,shvatite da je ljeto jedino godišnje doba na vašoj strani i da je to jedini nacin da se vi vidite.Pocinjete smišljati plan kako cete se vidjeti.Strogo šutite o tom jer kad bi netko saznao,sve bi bilo još gore,možda se ni tada nebi vidili.Cekate to ljeto i sve je tako krasno,razmišljate o tom danu kad ce ta osoba biti bored vas,o danima koji ce vam uvijek biti u srcu i ljubavi koju nitko nemože prekinuti.I nakon toliko razmišljanja dođe i to ljeto.Vruce i sparno,ne samo zbog toga što je vani vruce,nego zbog tog što je ta preslatka osoba sada pored vas,molite Boga da ta carolija nikad ne prođe.Skužite da vam je prekrasno s njim i da ste u oblacima.Molite Boga da taj "san"nikada ne prođe.Više nemožete razmišljati,niste sigurni jeli to samo san ili samo dio vaše bujne mašte.Na žalost,dođe i taj dan da taj san mora završiti i da nije sve baš takvo kao što vam se cinilo.Shvatite da je "kraj"vašem druženju,da se trebate probuditi i nastaviti dalje,ali nije to tako jednostavno...Neželite se pomiriti sa tim da je to sve prošlost,da život ide dalje i da kad ste njemu rekli:"da",ste sami odabrali to.Nije tako jednostavno nakon toliko stvari koje ste prošli skupa,prepreka,sve baciti u vodu i krenuti opet kao da se ništa nije dogodilo,jer u srcu ipak prema njemu osjecate ljubav i toplinu.Znate da vam se on uvukao pod kožu,u krvi vam je i svaki dan 24h dnevno ide vašim venama i ta krv s njim dolazi do vašeg srca koje samo za njega zna i tamo ponovo radi nered baš kao i prvi dan kad ste saznali za njega i pustili ga da vam se uvuce uvuce ispod kože kao droga i izgradi grad u vašem srcu.Kad shvatite da ga volite i jednostavno nemožete da mu necujete glas,nemožete bez njega,postavite si pitanja,a što ce biti kad više nebudemo skupa?ocu li ja biti ista?što ce bit samnom?nama?mojim srcem?ocu li dopustiti nekom drugom da umišti svu njegovu ljubav i zamjeni ga?One stvari koje su vam izgledale tako jednostavne i lake,više nisu takve...Kroz glavu vam prolazi bezbroj pitanja...Prvih nekoliko dana nakon što se vidite opet proživljavate skupa ali mnogo lakše jer ste se vidjeli nedavno,a onda se sjetite da su ostala još 4 godišnja doba koja isto treba proživit.Postavljate si pitanje kako cete?ocemo li moci?Možemo li mi to?Što je to ustvari ljubav i veza na daljinu?Postoje li ljudi koji su to uspjeli?Ljubav je tako lijepa samo u njoj treba znati uživati,uživati jedno u drugom,da bi mogli uspjeti i da bivam bilo lijepo,treba vjerovati u nju i vas.Za nju treba mnogo strpljenja i truda,odricanja.Mislim da nije lijepo nekom govoriti ono što uistinu ne misliš jer npr. ako nekom kažeš da ga voliš,mislim da je to velika stvar i da iza tog treba cvrsto stajati.Mnogi ljudi u veze ulaze iz nekih svojih interesa,a ne iz ljubavi,koja bi po meni bila jedini razlog ulaska u vezu.Mnogi su neodgovorni i sebicni,govore si da se vole,a ni sami ne znaju šta govore.Kako bi se vi osjecali da ste s nekim i on vam govori da vas voli,a nakon nekoliko dana shvatite da vas taj netko uopce ne voli,da mu nije stalo,da su njegove rijeci prazne,da ste vi još samo jeda kap vode bacena u more..Važno je vjerovati u ljubav.Iskreno,teško je u vezi na daljinu shvatiti neke cinjenice i stvari,ali i to je dio veze.Najgore što je u vezi na daljinu su svađe koje vam svaki put tako teško padnu,da ponekad jednostavno se nemožete suzdržati pa pocmete plakati,ne zato da vam bude lakše i zato da vas netko može žaliti i da se svađa završi,nego što vas to toliko pogodi i izbaci iz takta da se ponekad kad se posvađate pocmete pitati,jeli ovo kraj?Jel ovo onaj dan kad cu opet bit u depri i necu osjecati ljubav nego bol i tugu?ostat cu sama?Morate u svađama biti uporni,ne da nepopuštate,nego da znate popustiti kad shvatite da je to potrebno i da ako neko nepopusti to može dovesti do vecih problema.Mnogo puta nisam sigurna oce li naša svađa dobro završiti jer smo oboje tvrdoglavi.Ponekad se toliko posvađamo da pomišljamo da prekinemo...Ali svaka svađa dobro završii,iz svake izvucemo novu pouku i kad neko od nas pomišlja na prekid,uvik je tu ovaj drugi koji ce ga povuci i nece dopustiti da tako sve završi.Mislim da u vezi treba biti uporan i to je sve.Jedino što želim s ovim što pišem,sa našom vezom(osim da nam se ostvare i oni snovi o kojima sanjamo od uvijek,da još dugo budemo skupa)je to da želim da ljudi znaju da je u ljubavi sve moguce i da je moguce održati vezu na daljinu bez obzira na prepreke,komentare i probleme kroz koje možete naici u vezi na daljinu,a ja vas pitam,jel ovo sudbina ili...?
08.01.2007. | 18:31 | 16 K | P | # | ^
''Sjećanja se ne talože jedno na drugo, niti se natiskuju u pečat kao noga u tijesnu cipelu; filtriraju se i mijenjaju svakim novim iskustvom; stara uspomena prepoznaje novopridošlu i prepušta joj mjesto odakle je nova uspomena, i ne znajući, potekla vjerujući da je budućnost, a otkrivajući da će uvijek biti prošlost. I budućnost će biti sjećanje.
Drukčije je, naravno, sa slikom. Slika se mora izložiti. Samo najbjedniji škrtac skriva Goyu i to ne zato što se boji krađe, nego zato što se boji Goye. Strahuje da bi sliku, koja ne visi na zidu nekoga muzeja nego u škrčevoj kući, netko mogao vidjeti, a možda se još i više plaši da će slika vidjeti druge ljude. Okorjeli će škrtac prekinuti komunikaciju, onemogućiti umjetnika da vidi i da bude viđen, zaustaviti bujicu života, jedino ga to i može zadovoljiti gotovo kao uveli orgazam. Svaki tuđi pogled krađa je slike.'' Carlos Fuertes
08.01.2007. | 08:11 | 14 K | P | # | ^
Napokon!!!!
Ajme,4 ure ja sređujem ovaj blog....
Danas me uhvatilo nec i shvatila sam ustvari da ako sam vec posvetila ovaj blog osobi koju volim najviše na svijetu...zašto bi blog bio crn???
Ako ga volim,zašto crno???
Pa sam rekla,ako ga voliš,crno zaboravi...pa sam došla na ideju,tj.shvatila sam da je narancasti blog super za izrazit ljubav prema nekom...
Hm...i???
Što mislite o novom dizajnu????
Meni je super!!!
Ah...sad mi se malo prispavalo...
A sad lec u krevetac i nazvat miška,zagrlit medu kojeg sam dobila od njega za Božić....
E,medo je...presladak je i premekan...i....samo se smije...i ima tako mile okice...slikat cu vam ga da ga vidite...
I tako,ja sad lagano odoh....uf...
Neda mi se guzicu dignut,al kad se sitim da cu sad cut onaj najljepši glasic...mmm...
E,da vi samo znate koliko ja njega volim...
i ovih dana,tj.od ove godine sam shvatila da me prijatelji pocinju shvacat u vezi decka,da kuže da ga volim jako jako i....zanimljivo je to što svi prihvacaju našu vezu sad...ne znam jel to zbog tog što samo prijateljice narasle i shvacamo život(narasle...to mi je tako tužno rec...) i neke stvari u životuil...sjecam se prije bi sjele sve skupa pa pitale jedna drugu:" ko ti se sviđa?",a sad:"Jesi ti spavala s njim?"....da...i kako je to?...i tako...fale mi stare prijateljice i gluposti njihove...imam osjecaj da smo se skroz odvojile jedne od drugih (4 smo naj.) i....to mi je tako tužno jer prije smo sve skupa radile...a sad....možda to tako treba bit...
Valjda...aj,necu davit....samo se nadam da ce doc sve na svoje i da ce bit kao prije,bar jedan dan...
LaKu nOć!
06.01.2007. | 22:29 | 7 K | P | # | ^
Sjedim na krošnji mračnog starog hrasta...
Igramo se lišćem Vjetar i ja... pričamo tišinom...
smijemo se satima...
Bojimo u crno svaki list posebno... strašću...
Šapuće mi tiho... da njegovo sam Ponoćno Nebo... nevjesta što ostavlja za sobom crni trag u beskraju...
Njegov dah miluje mi razum, dok prstima mrsi moje kose vrane...
Prepuštam se noći... ne želim zoru...
Ne želim ptice koje okrutno paraju magiju noćne tišine...
05.01.2007. | 10:13 | 16 K | P | # | ^
Iskreno...ne znam kako da krenem...s ovim postom neželim povrijediti nikog,a nezelim pogotovo njega,moj razlog...
Ima jedna cura,zove se Maja koja mu je frendica,iskreno,nemam ništa protiv nje...a ni protiv tog da se druže...al jednostavno,kad sam joj danas vidila sliku...shvatila sam da je cura savršena...da jednostavno...ne znam,ja njemu vjerujem,zato sam i rekla da ne želim da se ovo sve krivo shvati,ali dok sam je gledala,htjela sam jednostavno bit poput nje...savršena...imala sam osjecaj da sam neka jadnica koja je ko neka lokva blata na cesti po kojoj svi gaze...koja je....nepotrebna....i htjela sam se promjenit...ali sam shvatila da sam takva kakva sam i da ja tu nemogu ništa napravit i da me moj decko voli zbog tog što jesam i ko sam,i da me prihvatio takvu kakva sam....ne znam...i sad tek shvacam da u svim onim njegovim poljupcima koje mi je davao,da poljupci uopce nisu bitni nego ljubav koju mi ja davao i sa kojom mi je htjeo rec da me voli takvu kakva jesam..ali ona je tako ljepa i...nebojim se ja za njega da ce se zbog nje promjenit,tj.svoje mišljenje prema meni,nego...preko nje ustvari sam shvatila da meni nije stalo do mene...nemam poštovanja prema sebi i neprihvacam sebe takvu kakva jesam....
Shvacam da on netraži ništa od mene osim ljubavi...netraži da sam zgodna,savršena...al sad imam osjecaj da mu ni ljubav nedajem dovoljno...nikom da je nedajem...trenutno imam jako loše mišljenje o sebi....i...ne znam....sve se mjenja oko mene,....svi....zašto nemogu i ja?
04.01.2007. | 19:58 | 15 K | P | # | ^
E....s novom godinom opet u nešto novo
....
sinoc sam decku rekla da idem na djetu
,a onda se on (zanimljivo)požalio da ima 2 kg. viška 
i da bi mogli skupa na djetu,rekla sam može....
I tako da smo danas na djeti nas dvoje skupa,debeli decko
i cura...eto.....
Sretno nam bilo...kiss!
04.01.2007. | 10:23 | 6 K | P | # | ^
Ovo je jedna (meni draga)od pjesama koje sam napisala i posvetila svom decku...
Tvoj glas...
Dopusti mi da slušam tvoj glas,
u njemu cujem ljubav,
nadu i želju da me opet vidiš.
Predugo je prošlo od zadnjeg poljupca
i dodira.Od onda kad si me
ljubio nježno i govorio volim te.
Nedostaješ mi,zato mi
dopusti da slušam tvoj glas,
jer proci će i to vrijeme,
ostat ce samo uspomene
i sjećanje na tvoj glas.
03.01.2007. | 09:21 | 14 K | P | # | ^
E......vratila se ja..
Napokon u svoj krevet
Na Novoj je bilo sve super iako smo trebali ic na tulum kog frenda al ništa na kraju...al iskreno,sva srica što nismo išli....tj.što ja nisam jer smo se ja i moj decko super zabavljali i preko moba nakon ponoci,a donjeli smo i neka pravila odnosno odluke,a jedna je od njih da cemo iducu Novu
docekat skupa ja i on....
U hotelskoj sobi...SAMI....ja i on....
Buahahahahahahaha!Uglavnom,super mi je ova nova godina,ljepo je kad je docekaš "uz" nekog kome je stalo do tebe i ko te voli i kog ti voliš...
I...poseban je to osjecaj,dogovorili smo se da zaboravimo sve i ostavimo sve u prošloj godini i krenemo sa novom koja je samo naša...
Inace u ovoj ako ste imali išta crveno....bit cete sretni u ljubavi,a ako ste vi i vaš decko/cura imali nešto crveno na novoj,ova je godina samo vaša....
A mi jesmo oboje
kiss
02.01.2007. | 12:14 | 31 K | P | # | ^
